Divovska trska

Divovska trska (Arundo donax L.) je visoka, višegodišnja trska koja raste na vlažnim tlima, a prirodno raste u mediteranskim zemljama poput Hrvatske, Italije, Grčke i Španjolske. Divovska trska dominira mediteranskim bazenom i srednjoistočnom Azijom, te u dijelovima Afrike i južnog arapskog poluotoka. Divovska trska naraste do 6 metara visine, a u idealnim uvjetima može prelaziti 10 metara, sa šupljim stabljikama promjera od 2 do 3 centimetra. Listovi su alternativni, dugački od 30 do 60 centimetara i široki od 2 do 6 centimetara, sa suženim vrškom, sivo-zelenom bojom te imaju dlakavi pramen u podnožju. Nalikuje trski (Phragmites australis) ili bambusu (podfamilija Bambusoideae). Cvate u kasno ljeto noseći uspravne, pernate metlice duge 40 do 60 centimetara, koje su obično bez sjemena ili rijetko s plodnim sjemenkama.

 

Divovska trska je prilagođena širokom spektru ekoloških uvjeta, ali ju se ipak općenito povezuje s kopnenim i močvarnim sustavima. Same biljke mogu rasti na različitim tlima od teških glina pa do pješčanih i šljunčanih tala. Budući da proizvode gusti sklop, preferiraju drenirana tla. Divovska trska se u prirodi razmnožava rizomima ili presadnicama na isti način kao i Miskantus. Sadnja divovske trske se provodi kasnije u sezoni, kada više nema opasnosti od kasnih mrazeva, krajem travnja i početkom svibnja. U samoj pripremi tla za sadnju, divovska trska nema nekih posebnih zahtjeva. Potrebno joj je jedno lagano oranje i/ili tanjuranje. Zbog visoke stope rasta i vrhunskog kapaciteta korištenja resursa staništa (svjetlost, voda i hranjive tvari), divovska trska pobjeđuje konkurentne korove u sklopu već od druge godine uzgoja. Malo je poznatih bolesti i štetnih insekata koje napadaju divovsku trsku pa je nepotrebno štititi je različitim pesticidima, što olakšava i pojeftinjuje samu proizvodnju biomase od ove kulture. Ako se divovska trska koristi za proizvodnju energije ili celuloze, žanje se svake godine i to u jesen, a novi rast počinje u proljeće. Žetva se najlakše obavlja silažnim kombajnom.

 

Značajna prednost divovske trske u odnosu na mnoge druge usjeve za biomasu je lagano skladištenje i čuvanje. Biomasa može biti skladištena na otvorenom bez ikakvog zaklona uz male gubitke. Skladišni gubici se javljaju uglavnom u lisnoj frakciji (plojke i rukavci lista), što predstavlja mali postotak, oko 10 do 15 % od ukupno proizvedene biomase. Prinos biomase divovske trske se kreće od 20 do 25 t/ha suhe tvari, dok je u sjevernoj Italiji u potpunosti zreli usjev divovske trske dao i 35 t/ha suhe tvari biomase. Ti prinosi divovske trske zapravo ukazuju na veliki produktivni potencijal biomase ove vrste jer su svi ti prinosi dobiveni od divljih populacija te je zbog toga jedna od najproduktivnijih među usjevima koji se uzgajaju za proizvodnju biomase u Europi.

 

Prinos suhe tvari cijele biljke Prosjek 10-30 t/ha.
Gnojidba Prije uspostave novog nasada potrebno je zaorati dovoljno fosfora u tlo, više od 200 kg/ha – posebno u tla siromašna fosforom. Većina tala u semi-aridnoj mediteranskoj regiji bogata su kalijem, tako da gnojidba kalijem nije potrebna. Godišnja primjene količine dušika do 100 kg/ha se preporučuju, posebno na tlima siromašnim N.
Plodored Jednom posađen nasad traje više od 25 godina.
Posebni rizici Lako se adaptira na naše agroekološke uvjete, pogotovo mediteransko područje, gdje samoniklo raste. Bez problema raste i u kontinentalnom području HR, ali uz smanjenje prinosa.
Postojeća tehnika proizvodnje u HR Nije razvijena.
Korištenje stabljike Prvenstveno za izgaranje i 2. generaciju biogoriva.
Rok žetve Jesen (studeni) – zima (ako je tlo smrznuto i bez snijega)- proljeće (ožujak)
Trenutna rasprostranjenost u EU Samoniklo raste u mediteranskom području.
Utjecaj na okolinu Potrebno ishoditi suglasnost od Ministarstva poljoprivrede jer trenutno nema dozvolu za uzgoj temeljem Zakona o drvenastim kulturama kratkih ophodnji.
Potencijal korištenja Biomasa, biogoriva 2. generacije.
Dodatni potencijal korištenja u HR Proizvodnja peleta i briketa.