Proizvodnja biomase

Biomasa se definira kao biorazgradivi dijelovi proizvoda, otpada ili ostataka iz poljoprivrede, šumarstva i srodnih industrija, kao i biorazgradivi dijelovi industrijskog i gradskog otpada. Glavne sirovine za proizvodnju biomase dolaze iz poljoprivredne i šumske proizvodnje.

 

Poljoprivreda je veliki potrošač energije, ali korištenjem ostataka proizvodnje može biti i veliki proizvođač s obzirom da svake godine ostanu velike količine neiskorištene biomase koja bi se mogla upotrijebiti u energetske svrhe. Međutim, potrebno ju je koristiti na način koji će biti energetski učinkovitiji i održljiviji nego dosad, kao što je to odavno postalo pravilo u zemljama Europske unije. Uz proizvodnju energije, postoje velike dodatne mogućnosti iskorištenja poljoprivredne biomase, kao što su proizvodnja humusa (zaoravanjem), stajnjaka i stočne hrane što biomasu čini izrazito važnom i interesantnom sirovinom.

 

Poljoprivredna biomasa se često definira koristeći pojam biogoriva koji se proizvode od same biomase. Postoje dvije osnovne podjele biogoriva i to obzirom na oblik krajnjeg korištenja (kruta, tekuća i plinovita biogoriva) te vrsti biomase za proizvodnju istih (prva, druga i treća generacija biogoriva). Najčešće korištena kruta goriva su sječka, pelti i briketi, tekuća biodizel i boetanol te plinovita boplin. U odnosu na prvu generaciju biogoriva, tijekom proizvodnje druge generacije ne koriste se sirovine koje su ujedno hrana za ljude i životinje, već se dobivaju iskljućivo iz ostataka pljoprivredne proizvodnje.

Klasifikacija biogoriva na temelju tehnologija proizvodnje i sirovina:

 

Primarna biogoriva Sekundarna biogoriva
Ogrjevno drvo, peleti, životinjski ostaci, poljoprivredni i šumski ostaci Generacija goriva Sirovina Primjer
1. generacija Šećer, škrob, životinjska mast, biljna ulja Biodizel dobiven transesterifikacijom biljnog ulja, bioplin, alkoholi
2. generacija Lignocelulozna biomasa: stabljike pšenice, drvo, kruti otpad, energetski usjevi BTL (Fischer-Tropsch dizel), lignocelulozni alkoholi.
3. generacija Alge, morske trave Biodizel, bioetanol dobiven iz algi

 

Poljoprivredne energetske kulture mogu biti jednogodišnje ili višegodišnje biljke. Za razliku od jednogodišnjih, višegodišnje energetske kulture nemaju veće zahtjeve tijekom uzgoja i to prvenstveno u smislu agrotehnike i kvalitete poljoprivrednog tla. Kultivacija energetskih kultura na tlima slabije, odnosno lošije kvalitete na kojima je ekonomski neisplativo proizvoditi hranu, ima veliki potencijal za budućnost. Svaki potencijali uzgajivač energetskih kultura mora temeljiti svoju proizvodnju na zapuštenim P3 ili PŠ zemljištima. Naime, potrebno je utvrditi klasifikaciju zemljišta (P1, P2, P3 ili PŠ) obzirom da je uzgoj energetskih kultura limitiran Zakonom o drvenastim kulturama kratke ophodnje. Najvažnije kulture za proizvodnju energije koje se mogu uzgajati u Hrvatskoj i koje možemo pružiti usluge savjetovanja su: