Prorasla silfija

Prorasla silfija je višegodišnja biljka iz porodice Asteraceae, roda Silphium. Prorasla silfija je visoka C3 biljka žutoga cvata koja je u 18. stoljeću donesena u Europu iz Sjeverne Amerike gdje je služila kao ukrasna biljka u parkovima i vrtovima. Posljednjih su desetljeća izvršeni mnogi pokusni uzgoja prorasle silfije kao energetske kulture, prvenstveno za proizvodnju bioplina. Rezultati pokazuju da prorasla silfija ima veliku ekološku vrijednost te da se optimalan proces rasta i visoki prinosi mogu lako postići, ako se pravilno brine o potrebama usjeva. Prorasla silfija dobro klija u duljim periodima promjenjivih temperatura. Nakon što nikne u proljeće u prvoj godini rasta, prorasla slifija raste vrlo sporo i formira približno 12-14 listova rasporeda nalik na rozetu te snažan horizontalni glavni korijen s mnogo bočnih korjenčića. U kasnom ljetu formiraju se vegetativni pupoljci za nadolazeće vegetacijsko razdoblje iz kojih se tijekom druge godine formiraju stabljike. Proces rasta započinje sljedeće godine, u proljeće, kada temperature dosegnu 5°C ili više. Nakon približno 12-15 listova, formira se mnogo okomitih, četverokutnih stabljika, koje su prekrivene lišćem i mogu doseći visinu od 3 metra. Broj stabljika kod svake se biljke povećava s godinama (10-25 stabljika). Ovisno o uvjetima rasta, u Hrvatskoj prorasla silfija cvate svijetlo žutim cvjetovima od početka lipnja. Faza cvatnje je duga jer se čitavo vrijeme formiraju novi cvjetovi, a svaka cvjetna glava cvate približno 10-12 dana. Na svakoj se stabljici formira 8-10 cvjetnih glava, svaka s promjerom 4-8 cm, čine ih cijevasti dvospolni cvjetovi i zrakasto raspoređeni cvjetovi. Za razliku od usjeva koji ne cvatu, silfija je vrijedan izvor hrane za kukce, čime doprinosi zdravlju pčela i ljepoti poljoprivrednih pejzaža. Nakon cvatnje, razvija se približno 18-20 ili 20-30 plodova po cvjetnoj glavi.

 

Prorasla silfija ima snažan sustav korijenja, što joj omogućuje da koristi podzemne vode duboko ispod površine tla. U listovima joj se nakupljaju zalihe vode što to omogućuje silfiji da preživi vruća ljeta, zbog čega se uvrštava među usjeve otporne na sušu. Prorasla silfija je višegodišnja biljka, koja, na povoljnoj lokaciji, može rasti preko 15 godina, bez potrebe za presađivanjem. Prethodni usjevi (predkulture) koji svojim svojstvima rasta suzbijaju korove su preporučljivi, zbog teškoća koje korovi mogu prouzročiti tijekom prve godine uzgoja. Od druge godine nadalje, usjev rapidno prekiva kompletno tlo  stoga više nije nužno brinuti o korovu. Potreba za gnojidbom ovisi o hranivima u tlu i unosu tih tvari u sustav biljke. Prikladan plan gnojenja nužan je za postizanje dobro razvijenog usjeva i visokih prinosa.

 

Žetva se provodi uporabom uobičajenom tehnike prikupljanja kakva se koristi za žetvu silažnog kukuruza. Prorasla silfija se može žeti jednom do dva puta godišnje. Žetva krajem cvatnje i početkom razvoja sjemena, što je u europskim umjerenim klimatskim uvjetima tijekom rujna, može se smatrati konvencionalnom. Prinos jedne žetve krajem sezone veći je od ukupnog prinosa dviju žetvi u jednoj godini. Uz to, samo jedna žetva krajem sezone cvatnje ima ekološke prednosti, jer cvjetovi i listovi mogu, kroz dulje vrijeme, poslužiti kao sklonište različitim životinjama (uključujući kukce). Biomasa silfije isplativa je za korištenje tek od druge vegetativne godine nadalje, jer se tijekom prve godine formiraju samo lisne rozete, pa je prinos mali. Prinos u kasnijim godina iznosi oko 10 do 25 t/ha suhe tvari. Sazrijevanjem prorasle silfije povećava se sadržaj suhe tvari. Zbog toga je naglašena važnost kasnije žetve, kako bi se dobio optimalan sadržaj suhe tvari.

 

Prinos suhe tvari cijele biljke 10-20 t/ha.
Gnojidba Preporučena je inicijalna gnojidba sa 50 kg N/ha u godini zasnivanja te jednu gnojidbu godišnje početkom vegetativnog razdoblja sljedećih godina, otprilike 130–160 kg N/ha, umanjeno za trenutnu vrijednost dušika u tlu.
Plodored Jednom posađen nasad traje više od 15 godina.
Posebni rizici Silfija je tolerantna na različite ekološke uvjete, ali kako bi se optimizirao prinos, treba voditi računa o uvjetima uzgoja
Postojeća tehnika proizvodnje u HR Slabo razvijena
Korištenje stabljike Proizvodnja bioplina kao zamjena za kukuruznu silažu
Rok žetve Jesen (studeni) – zima (ako je tlo smrznuto i bez snijega)- proljeće (ožujak)
Trenutna rasprostranjenost u EU Slaba
Utjecaj na okolinu Potrebno ishoditi dozvolu od Ministarstva poljoprivrede jer trenutno nema dozvolu za uzgoj temeljem Zakona o drvenastim kulturama kratkih ophodnji
Potencijal korištenja Bioplin
Dodatni potencijal korištenja u HR