Silažni kukuruz

Silažni kukuruz najzastupljenija je hrana za životinje svakog proizvođača u stočarstvu, a ponajviše u proizvodnji mlijeka i mesa. Međutim, u posljednjem desetljeću, kukuzna silaža je najčešće korištena sirovina, odnosno biomasa za proizvodnju bioplina. Tako se za proizvodnju bioplna uz kukuruznu silažu u kojem se koristi silaža čitave biljke kukuruza, koriste i različite travne silaža i silaže čitave biljke žitarica kao što je sirak. S obzirom na to da je proizvodnja bioplina iz kukurzne silaže vrlo profitabilna, EU smatra kako se time potiskuje izvorni tip korištenja kukuruzne silaže za stočarstvo i da na taj način doprinosi poskupljenju hrane, prvenstveno mlijeka i mliječnih proizvoda. Vrlo često se zaboravlja da anaerobna fermentacija i proizvodnja bioplina su u njihovim začecima prvenstveno bili primjenjeni za obradu stajskog gnoja ili organskog otpada, ali je u Europi zbog trke za profitom u posljednjih 20 godina postala tehnologija proizvodnje energije iz biomase. Tako su se izgrađivala postrojenja za proizvodnju bioplina samo iz biomase dobene kukuruznom silažom. Objašnjenje je u činjenici da je kukuruzna silaža, kao usjev visokog prinosa i visoke kvalitete biomase i lako razgradive tvari naročito prikladna i profitabilna za anaerobnu fermentaciju te daje visok prinos metana. Stoga se u EU sve više razmišlja o ograničenju korištenja kukuruzne silaže u bioplinskim postrojenjima. Postrojenja koja u 100% udjelu koriste kukuruznu silažu će morati privesti bioplinska postrojenja svojoj originalnoj svrsi, a to je prvenstveno obrada neke od oblika organskog otpada ili ostatka. S obzirom na važeće odnose i poticaje u poljoprivrednoj proizvodnji korištenje obradivih porvšina za potrebe proizvodnje kukuruzne silaže za stočarsku proizvodnju bit će uvijek ispred korištenja za bioenergiju, odnosno bioplin.

 

Nadalje, postoje problemi povezani s uzgojem kukuruza u cilju njegovog siliranja. Naime, takav uzgoj kukuruza vrlo često se provodi u monokulturi što dovodi do promjena u plodoredu, prirodnome pejzažu, bioraznolikosti i populaciji životinja, a povećava i osjetljivost usjeva na bolesti i štetočine. Isto tako, siliranje za potrebe proizvodnje bioplina se u bioplinskim postrojenjima diljem EU provodi i s drugim kulturama, primjerice s travama, žitaricama i ostalim usjevima, jer stvaranje kiseline čini usjev otpornim na mikrobiološko propadanje. Količina bioplina koji se može proizvesti iz zrna i stabljike kukuruza ovisi o količini škroba u zrnu i o njegovoj kvaliteti te celulozi koja se nalazi u stabljici. Postoji veći broj hibrida kukuruza koji karakterizira visok sadržaj fermentirajućeg škroba te imaju vrlo visok potencijal u anaerobnoj fermentaciji i proizvodnji bioplina. Više parametara kao što su veličina čestica, korištenje aditiva i trajanje siliranja utječu na proces siliranja i kvalitetu silaže i izravno ili neizravno utječu na proces anaerobne fermentacije i proizvodnju bioplina.

 

Prinos suhe tvari cijele biljke t/ha Prosjek 12-25 t/ha.
Gnojidba Dobri prinosi kukuruza postižu se gnojidbom sa oko 150-200 kg/ha dušika (N), 100-150 kg/ha fosfora (P2O5) i 120-200 kg/ha kalija (K2O).
Plodored Podnosi višegodišnji uzgoj na istoj parceli.
Posebni rizici Lako se adaptira na naše agroekološke uvjete.
Postojeća tehnika proizvodnje u HR Razvijena.
Korištenje stabljike Cijela biljka se koristi kao silaža u hranidbi životinja i za proizvodnju bioplina.
Rok žetve Listopad
Trenutna rasprostranjenost u EU Glavne zemlje proizvođači: Rumunjska, Mađarska, Ukrajina.
Utjecaj na okolinu Neagresivna biljka, kako bioplinska postrojenja koriste silažu kao osnovnu sirovinu, očekuje se njezino smanjenje i poskupljenje na tržištu.
Potencijal korištenja Bioplin.
Dodatni potencijal korištenja u HR