Virdžinijski sljez

Virdžinijski sljez (Sida hermaphrodita (L.) Rusby) je biljna vrsta iz porodice Malvaceae (sljezovi), prirodno proširena u prerijama Sjeverne Amerike. Virdžinijski sljez je višegodišnja biljna vrsta koja omogućava proizvodnju biomase uz očuvanje strukture tla, pa je značajna za uzgoj na marginalnim tlima. Virdžinijski slijez se trenutno najviše ekstenzivno koristi kao energetska kultura u Poljskoj, gdje su prinosi biomase na oraničnim tlima usporedivi s prinosima energetske trave Miscanthus x giganteus. Također se koristi i u proizvodnji celuloze i papira. Dugotrajnost nasada, jednostavnost uzgoja i velike sposobnosti prilagodbe na različite klimatske uvjete i uvjete tla ukazuju na velike potencijalne mogućnosti korištenja virdžinijskog sljeza. Virdžinijski sljez naraste 3-4 m i u promjeru do 3 cm. U prvoj godini vjerojatna je pojava jednog izdanka, dok se u četvrtoj i daljnjim godinama očekuje 20-30 izdanaka, što rezultira gustim sklopom. S obzirom da korijen prodire u dublje slojeve tla, virdžinijski sljez je atraktivn za uzgoj na relativno suhim tlima, u čemu je u prednosti pred ostalim energetskim kulturama. Virdžinijski sljez je višegodišnja kultura, a biljke u uzgoju mogu živjeti više od 25 godina. Klijanje i nicanje počinje u ožujku, kada je tlo još uvijek hladno i proljetni korovi još nisu jaki, stoga, ova vrsta suzbija korove nadrastajući ih. Faza intenzivnog vegetativnog rasta završava krajem lipnja, nakon vlažnog proljetnog razdoblja. Biljka doseže maksimalnu visinu polovicom ljeta. Cvatnja počinje početkom kolovoza i traje sve do jačeg mraza. Razvijena biljka virdžinijskog sljeza može proizvesti nekoliko tisuća sjemenki, od kojih je većina vijabilna i ima potencijal za klijanje. Međutim, znanstveno je dokazano kako je slaba klijavost odgovorna za rijetkost ove biljne vrste u njenom prirodnom okruženju.

 

Kod zasnivanja nasada treba imati na umu da je virdžinijski sljez dugotrajna kultura (najmanje 25 godina) i da je obradi tla potrebno posvetiti posebnu pozornost. S obzirom da se najčešće presadnicama ili reznicama rizoma sadi na velike međuredne razmake i razmake u redu (0,75-1,0 m), velika je opasnost od zakorovljivanja u godini sadnje. Pravilno pripremljeno tlo za sadnju smanjuje taj rizik i u konačnici donosi manje troškove zaštite protiv korova. Virdžinijski sljez se uglavnom razmnožava sjemenom. Sije se oko 25 sjemenki po m2 (oko 3 kg/ha). Međutim, zbog uspješnosti zasnivanja nasada (varijabilna klijavost i nicanje) u praksi se najčešće koriste dobro ukorijenjene presadnice, dobivene u staklenicima iz sjemena. Strojna sadnja sjemena se provodi klasičnim sadilicama za sitnozrnate kulture, dok se za sadnju presadnica koriste sadilice s grudom supstrata. Za zasnivanje usjeva se mogu koristiti i reznice rizoma, jer se biljka prirodno širi iz pupova na rizomima. Reznice rizoma duge oko 25 cm, minimalnog promjera od 1 cm s vidljivim pupovima odličan su sadni materijal. Sadnja rizoma se može provesti adaptiranim sadlicama za krumpir ili specijalnim sadilicama za rizome energetskih kultura. Vrijeme sadnje presadnica i rizoma je od travnja pa tijekom cijeloga svibnja, ovisno o agroekološkim uvjetima. Važno je da ne postoji opasnost od kasnog mraza koji može oštetiti ili potpuno ubiti presadnice.

 

Prema nekim istraživanjima, oko 30% biljaka na plantaži virdžinijskog sljeza može biti zaraženo paucima i lisnim ušima. Imajući u vidu veličinu biljke virdžinijskog sljeza, njihova štetnost je mala i ne zahtijeva primjenu skupih i ekološki nepoželjnih zahvata zaštite bilja. Virdžinijski sljez može biti napadnut i od brojnih Hemiptera vrsta poput lozine stjenice (Coreus marginatus L.) i stjenica iz roda Lygus spp. Sve veći broj tih insekata sugerira da u slučaju višegodišnjih nasada oni, kao i gusjenice raznih leptira, mogu biti prijetnja nasadima. Virdžinijski sljez je osjetljiv na gljivične infekcije: Fusarium, Sclerotinia sclerotiorum i Botritis cinerea. Žetva biomase virdžinijskog sljeza može biti u vrijeme prvih mrazeva u studenom i prosincu, ali i u veljači, ožujku i travnju ili ovisno o regiji. Žetvu bi trebalo svakako obaviti prije kretanja nove vegetacije u proljeće. Utvrđeni su prinosi na ilovasto glinastim tlima 15-20 t/ha suhe tvari, a u teškim uvjetima uzgoja prinos je bio rasponu 9-11 t/ha. Kao i kod ostalih višegodišnjih energetskih kultura za proizvodnju energije, treba napomenuti da se u prvoj i drugoj godini uzgoja ne dobiju ekonomski značajni prinosi.

 

Prinos suhe tvari cijele biljke 10-25t/ha.
Gnojidba Počevši od druge godine,preporučuje N-P-K od 90 kg/ha N, 30-90 kg/ha P2O5 i 80-150 kg K2O.
Plodored Jednom posađen nasad traje više od 25 godina.
Posebni rizici Kultura je tolerantna na ekstremne tipove kontinentalne klime, posebno na zimske uvjete te na sušne uvjete.
Postojeća tehnika proizvodnje u HR Slabo razvijena.
Korištenje stabljike Prvenstveno za izgaranje i 2. generaciju biogoriva.
Rok žetve Jesen (studeni) – zima (ako je tlo smrznuto i bez snijega)- proljeće (ožujak)
Trenutna rasprostranjenost u EU Slaba, najveća proizvodnja je u Poljskoj i Rusiji.
Utjecaj na okolinu Potrebno ishoditi dozvolu od Ministarstva poljoprivrede jer trenutno nema dozvolu za uzgoj temeljem Zakona o drvenastim kulturama kratkih ophodnji.
Potencijal korištenja Biomasa, biogoriva 2. generacije.
Dodatni potencijal korištenja u HR